Građane je privukla veća dostupnost izvora financiranja i uvid u kvalitetu gradnje stana kojeg žele kupiti
Prošlo je gotovo 18 mjeseci od donošenja Zakona o gradnji koji je propisao da svi stanovi koji se prodaju moraju posjedovati energetski certifikat. No, kako je taj Zakon i pripadajući Pravilnik o energetskom certificiranju saživio u praksi, što je donio kupcima, a što prodavateljima?
Energetski certifikat omogućuje kupcu uvid u kvalitetu gradnje određenog stana sa stajališta potrošnje energije. Primarna svrha certificiranja podizanje je kvalitete gradnje i poticanje ulaganja u energetsku učinkovitost. Zakon je u primjeni od 1. srpnja 2013. godine i izazvao je veliku pomutnju na tržištu nekretnina. U prvih mjesec, dva njegove primjene svatko ga je tumačio onako kako njemu odgovara. Nakon nekog vremena i očitovanja resornog ministarstva, stvari su se "posložile".
Napokon je postalo jasno da SVI prodavatelji prilikom procesa prodaje moraju imati energetski certifikat i da on MORA biti sastavni dio ugovora. Nažalost, prodavatelji koji su tu obvezu ispunili na samom početku platili su najvišu cijenu. Doslovno.
Naime, prvih dana primjene Zakona cijena izrade energetskog certifikata po stanu iznosila je vrtoglavih 2.700 kuna. Danas, pojavom sve većeg broja ovlaštenih certifikatora na tržištu taj je iznos pao na prihvatljivih 600 do 1.000 kuna po stanu. U početku primjene Zakona oko 10 posto prodavatelja imalo je certifikat, dakle bilo je 90 posto onih koji ga nisu imali. Danas je taj omjer 60 prema 40. Točnije, spomenutih 60 posto prodavatelja certifikat izradi prije "puštanja" stana na tržište, a ostalih 40 posto za taj trošak nema sredstava te to učine tek kada pronađu kupca.
Tada iskoriste iznos kapare da, među ostalim, plate i certificiranje. I dalje je sve u okviru Zakona i svi prodavatelji ispunjavaju svoju obvezu jer do potpisivanja ugovora imaju certifikat. Ono što bi prodavatelji trebali znati, točnije oni prodavatelji koji izradu certifikata ostavljaju za kasnije, jest da time ograničavaju pristup medijima u kojima se njihov stan smije oglašavati, a samim time onemogućavaju kupcima lakši pristup informacijama o nekretnini. I nakon 18 mjeseci prodavatelji izradu energetskog certifikata doživljavaju kao "nužno zlo" i nepotreban trošak. Svijest se s njihove strane nije promijenila. Kupci taj isti certifikat doživljavaju pozitivno. Više je razloga za to.
Najvažniji je uvid u potrošnju energije te kvalitetu gradnje stana kojeg kupuju. Odmah nakon toga je veća dostupnost izvora financiranja kroz tzv. zelene kredite. Naime, banke su prepoznale značaj dobrog gospodarenja energijom, pa su na tržište plasirali posebne vrste stambenih kredita s povoljnijim uvjetima kreditiranja, a moguće ih je koristiti za kupnju stanova koji pripadaju energetskoj klasi A+, A i B.
Izvor: domosfera.hr
